Sinjanje – Č

ČABAR – veliki drveni kotao za pečenje rakije; kaca
U čabru se zacaklila loza.

ČABRUN – nosiva drvena krovna greda; mertek
Bez čabruna krov se lako srunda.

ČAČAK – ručka na kosištu; čvačak
Čačak stoji na kosištu kose.

ČADOR – šator
Turci polje čadorin pokrili.

ČAĐARA – potleušica
Ma nije to kuća, to je čađara.

ČAKARAST – napadno raznobojan; šaren
Ona se oblači posve čakarasto.

ČAKIJA – džepni nožić
Barnit ću te čakijon!

ČAKŠIRE – uske muške hlače dokoljenke koje se uvlače u čizme
U čizme je zataka čakšire.

ČALABRCNIT – pojesti na brzinu
Čalabrcnio san desetak arambaša.

ČALANJE – nadmetanje, najčešće oko hrane
Počalali se oko paprička.

ČAMPRE – kandže; veliki nokti u čovjeka; čampare
Čampre mu se crne ki garbun.

ČAMITI – prositi
Isčamio bi dite materi.

ČANČORITI – uporno i dosadno prigovarati; žugati
Od tvog čančorenja dobiću čir na želucu.

ČANGRIZAV – onaj koji stalno zanovijeta i prigovara; žugeljiv
Satrali me ovi čangrizljivci.

ČANDRATI – šarati; čandrljati; čarjati
Ajde načandraj štogod!

ČANJAK – drvena zdjela iz koje ukućani zajedno jedu
Evo čanjka puna pure, prikrsti se i upri!

ČAPITI – uhvatiti; ugrabiti
Čapio ga zavrat.

ČAPLJAST – izdužene figure i tankih nogu
Mali mi je posve čapljast.

ČARANJE – šaranje; vračanje
Puno je šara pa ga je vištica učarala.

ČASKON – za tren
Stani časkon da ti nešto rečen!

ČATITI – glasno govoriti
Ona čati, a meni u mozgu bati.

ČATRNJA – bunar za kišnicu
Napila se vode iz čatrnje.

ČAUŠ – zabavljač u svatovima
Čauš je meštar ludorija i smija.

ČAVA – čavao; brokva
Zadij čava uzid!

ČAVAKUĆA – ljekovita biljka koja raste na krovovima
Sok od čavakuće je najboljji lik za upalu uva.

ČAVALDUŠA – velika igla za debeli vuneni konac
Samar krpi iglon čavaldušon.

ČAVKA – brbljava ženska osoba.
Mlije ki čavka.

ČEKRK – dio ručnog mlinca za kavu; željezni kolut za crpljenje vode iz bunara; vitlo
Ufati se čekrka i samlij koje zrno kave!

ČELA – pčela
Vidi ti glave, koda su te čele izujdale.

ČELENKA – bijela perjanica na alkarskom kalpaku
Na kalpaku vijori čelenka.

ČELONJA – čovjek bez kose; čovjek izrazito visoka i široka čela; čelo
Vidi čele bez dlake na glavi.

ČELJADE – osoba, muškarac ili žena
A čudna čeljadeta!

ČEMER – siromaštvo; bijeda
Sve je to jad i čemer.

ČEMERIKA – otrovna biljka gorkog okusa
Gorko ki čemerika.

ČEMUŠATI – perušati; trgati potezanjem
Očemušaj kokoš pa ćemo je lešat.

ČENGELJ – mjesto na tavanu gdje se vješa meso???

ČENGER – metalni držač na koji se za zadnje noge vješa zaklana svinja
Prasicu su podigli na čenger.

ČEP – zatvarač otvora na bačvi ili nekoj drugoj posudi za tekućinu; tapun
Začepi gubicu!

ČEPINA – platneni čep za drvenu posudu ili vučiju
Mokar ki čepina.

ČEPRKANJE – prekapanje; prebiranje; kopkanje
Ne čeprkaj nos!

ČEPRLJANJE – grebanje noktima
Bolje da te očeprlja dite neg mačka.

ČEPRLJIN – zanovijetno i brbljavo dijete
Ti si čeprljin, a ne dite.

ČEPUŠANJE – tuča pijevaca; naguravanje ljudi
Počepušali se ki dva pivčića.

ČERAK – četvrtina zaklane životinje
Moj je prvi merak od janjeta pridnji čerak.

ČEREČENJE – komadanje zaklane životinje
Najprije čereči, onda soli!

ČEREN – tavan; šufit; čaranj; čerin
Na čerenu suvo meso čuva.

ČESLA – krunica
Česlu broji i molitvu kroji.

ČESMA – izvor; fontana
Napila se ladne vode s česme.

ČEŠA – bolest češanja; šuga
Ajme meni ufatila me češa!

ČEŠAGIJA – metalna četka za timarenje konja
Češagijon vrancu kosti gladi.

ČEŠALJ – četiri uzastopne pobjede u igri briškule; 4:0 na briškule
Lipo smo začešljali ove matadure.

ČEVRTALJKA – drvena naprava koja okretanjem proizvodi zvuk
Čevrtaljkon plaši poljske tice.

ČEVULJICA – grozdić otkinut s pravog grozda
Otkini mi jednu čevuljicu!

ČIBUĆENJE – pušenje
Čibućenje je zdravo zabolest.

ČIČITI – cičati
Čiči ki dite.

ČIČIPOLA – osoba koja čiči
Čičiš ki prava čičipola.

ČIKARA – šalica; ćikara
Izio san dva baškotina i popio čikaru bile kave.

ČIKA – opušak
Pepeljara je puna čika.

ČIKOLATA – čokolada
Izio san baštun čikolate.

ČILAŠ – šareni, pjegavi konj
Alaša je pripuna čilaša.

ČIMAVICA – stjenica; dosadna osoba
Dosadan ki čimavica.

ČIPO – kratko; nedovoljno
Duga jezika i čipe pameti.

ČIVILUK – brokva zabijena u zid koja služi kao vješalica
Obisio kumparan na čiviluk.

ČMRČITI – glasno disati kroz začepljen nos
Osekni se paš pristat čmrčit!

ČOJA – alkarsko natjecanje dan uoči Alke; skupocjeno platno
Čoja se trče suboton.

ČOKA – smrdljivi duhan
Afanaće me od te čoke.

ČOKANJ – bočica za rakiju; čokalj
Još da mi je čokanj rakije.

ČOKETA – vrsta malih cvjetova ugodna mirisa
Čoketa mi u pitaru niče.

ČOKLE – mlado govedo, između teleta i juneta
Ovo nije ni teletina ni junetina, ovo je čokletina.

ČOLAMINA – velika duga kost
Paščetina vuče čolaminu.

ČORAPE – starinske kratke izvezene čarape
Navukla je šarene čorape.

ČOVIK – čovjek
Jesi čovik, jesi čovičina!

ČUČAVAC – wc
Kad vidin onaj čučavac, muka me uvati.

ČUNA – muški spolni organ
U portunu baba didu vidila čunu.

ČUNČARA – pogrdan izraz za ženu neprilična izgleda i ponašanja
Ma vidi našta sličiš, čunčaro jedna!

ČUNJAK – dio seljačkog tkalačkog stana
Oko čunjka grubo sukno mota.

ČUNJKA – dio glave čovjeka ili životinje koji obuhvaća nos i usta; šunjka
Razbiću ti čunjku!

ČUPATI – povlačiti za kosu ili za uši; vaditi biljke iz zemlje
Isčupaću ti uši navr glave.

ČUPAVAC – starinska pletena marama
Zagrnila se čupavcen.

ČUTI se – smrdjeti
Čujen se ispod ruke.

ČUVAJ – bježi; odmakni se
Čuuuvaaaj!

ČVILJA – prišt
Faca mu je puna čvilja.

ČVRLJAK – čvarak; žmara; ptica pjevica i selica iz porodice čvoraka
Čvrlje žmare na laganoj vatri.