ĆA – odavde
Ajde ća!
ĆAĆA – otac
U mog ćaće devetore gaće.
ĆAKNUT – luckast
On je malo ćaknut.
ĆAKO – otac od milja
Nema meni do mog ćake.
ĆAKULE – priće; razgovori; tračanja
Amo malo proćakulat!
ĆALE – naočale
Bez ćala nevidin prst pridnoson.
ĆAPADUR – vrsta dlijeta, najčešće za obradu kamena; ćapadurka
Pušti ćakule, ufati se ćapadura.
ĆAPITI – zgrabiti; uhvatiti; ukrasti; ćapati
Ćapio je za guzicu.
ĆAR – zarada od trgovine; korist; dobitak
Di ima ćara ima i kvara.
ĆARICA – dobro raspoloženje; vedrina duha; veselost
Vrime se rasćaralo.
ĆATO – pisar
On je ćato u općini.
ĆELA – gornji dio glave bez kose
Ćela mu se sjaji ki sunce.
ĆEMER – zidni luk; svod; volat
Vidimo se ispod ćemera.
ĆEMERNICA – glavna, nosiva stijena u svodu
Ćemernica ćemer nosi.
ĆEPENAK – potkrovlje s prozorčićem
Konak na ćepenku.
ĆER – kći
Voli me ki mater ludu ćer.
ĆERCE – kćeri
Ćerce moja.
ĆERDATI –rasipno trošiti
Ko ćerda taj i proćerda.
ĆESMA – gornji dio čarape
Ćesma bičvu da nepane drži.
ĆESER – mali mašklin
Ufati se ćesera!
ĆIBA – krletka
Ovu ćibu čuvan za krnjolca.
ĆIBUN – velika ćiba u kojoj se nalazi više ptica
Ćibun je pun grdelina, lugarina, frzelina, fanganela i verduna.
ĆIĆAV – kovrčave kose; ricast
Ćićava mu kosa, a pod noson rosa.
ĆIĆITI – sporo rasti; sporo gorjeti
Ajme meni kumpiri mi ćiće.
ĆIKA – opušak
Pepeljara je puna ćika.
ĆIKARA – šalica; čikara
Jeli se kaže ćikara ili ikara?
ĆIKET – svitak dinamita
Pastrvu je najlakše upecat ćiketon.
ĆIKOPELNICA – pepeljara
Čuješ se koda si iz ćikopelnice izaša.
ĆIMULICA – mali kupus
Slatka si ki ćimulica.
ĆIPA – Stipe; Stipan; Stjepan
Mog Stipana svi zovu Ćipa.
ĆIPNITI – uštipnuti
Ćipnio san kantun kruva.
ĆIRAK – rupica kroz koju se tajno gleda
Ćirak je rupa za ćirenje.
ĆIRIT – tajno gledati kroz neku rupicu
Ćiri kroz ključanicu.
ĆITABA – pisana isprava
Pušti riči, daj čitabu!
ĆIVERICA – glava
Dobićeš po ćiverici!
ĆOKA – skupljeni prsti
Rišćani se krste čokon.
ĆOKATI – kljucati
Ćoka ki kokoš.
ĆORAV – slabovidan ili slijep
I ćorava kokoš nađe zrno.
ĆORICA – voštana svijeća slabog sjaja; svijeća petrolejka slabog sjaja
Oćorila vezuć uz ćoricu.
ĆORKA – zatvor; slabovidna ženska osoba
Lipu Zorku strpalo u ćorku.
ĆOSO – muškarac bez dlaka
Sačuva te bog ćosava čovika i runjave žene.
ĆOŠA – ćošak; kut
Žena drži tri ćoše od kuće.
ĆOŠKAR – pogrdan naziv za ljude iz grada
Ćoškari su iz Sinja.
ĆUĆITI – čučati
Nemoj trpit neg ćućni i olakšaj se!
ĆUKA – brdo; uzvisina
Dokle dođeš navr ćuke, čekaju te prave muke.
ĆUKNUT – pijan
Malo si se ćuknio.
ĆULA – gomila nečega
Iza busa stoji ćula.
ĆULITI – dugo stajati na jednom mjestu; namještati
Cilo popodne ćuli na jednon mistu.
ĆUMEZ – mala neuredna prostorija
Ovi ćumez nije ni zaprasad.
ĆURLIJATI – lagano puhati
Ćurlija niki vitrić.
ĆURLIK – glasanje ćuka
Ćuk ćurlika cilu cilcatu noć.
ĆURNITI – popraviti
Dobro si se ćurnio.
ĆUSKIJA – metalna poluga
Pliva ki ćuskija, roni ki čep.
ĆUŠ – uzvik kojim se tjera magarac
Ćuš, ćuš!
ĆUŠKA – šamar
Dobićeš ćušku!
ĆUTIT – osjećati
Ne ćutin se dobro.
ĆUTUK – blesav čovjek; tudum
Ko je berlaviji – ćutuk ili tudum?
ĆUV – dašak vjetra
Nema ćuva vitra.
ĆUZA – zatvor
Svršio u ćuzu.